|
|
|
|
|
IZLOŽBA RADOVA PORTRETNOG
KARIKATURISTE IVANA SABOLIĆA
Centar za kulturu i film Augusta Cesarca i Knjižnica Kajfešov brijeg pozvali su u ponedjeljak 5.10. na druženje uz otvaranje izložbe radova portretnog karikaturiste Ivana Sabolića.
U Srijedu 7.10.2020. organizirano je crtanje brzopoteznih portretnih karikatura – radionica za građane.
Ivan Sabolić - autoportret
IVAN SABOLIĆ rođen je 1980. godine u Osijeku, gdje je odrastao i školovao se za grafičkog tehničara u školi Ruđera Boškovića.
Od osnovne škole bavi se crtanjem kratkih stripova i karikatura, a 1995. godine objavljene su mu prve karikature u dnevnim novinama „Glas Slavonije“.
Prvu samostalnu izložbu karikatura održao je u Osijeku 2006. godine, a 2007. seli u Zagreb i postaje aktivni član HDK – Hrvatskog društva karikaturista.
Uz nekoliko samostalnih izložbi, sudjelovao je u brojnim skupnim izložbama društva, te na međunarodnim festivalima karikatura diljem svijeta.
Drugi dan nakon izložbe organizirano je crtanje brzopoteznih portretnih karikatura.
Na radionici za građane Sabolić je uspješno svoju vještinu prenio prisutnim sudionicima.
Profesionalno se bavi crtanjem kolornih i crno bijelih portretnih karikatura, uživo ili prema fotografiji. Brojni su kongresi, stručni simpoziji, vjenčanja i drugi veliki skupovi koje je obogatio svojim nastupom, priuštivši nazočnima nezaboravan spektakl. Kao ilustrator radio je na više projekata za školske udžbenike te inozemne klijente. Posljednjih nekoliko godina tijekom ljetne sezone duž jadranske obale promovira portretnu karikaturu. Iako se kao umjetnik razvijao i napredovao u smjeru karikaturiste, u slobodno vrijeme se bavi i slikanjem.
Uspjela karikatura, čak i kad je nacrtana u nekoliko brzih poteza, rezultat je dugotrajnog intelektualnog i misaonog procesa. Karikatura je instant filozofija koja traži malo vremena, malo crtačke vještine, malo duhovitosti i mnogo znanja o životu i svijetu. … Samo konzumiranje odnosno tumačenje karikature zahtijeva gotovo jednak intelektualni napor kao i njeno stvaranje. Štoviše, u startu se podrazumijeva da će publika uraditi jedan važan dio misaonog rada i naravno užitka sadržanog u odgonetanju i “razotkrivanju” onoga što je skriveno iza karikature te je upravo zahvaljujući jednom takvom svojevrsnom paktu između publike i autora umjetnost karikature uopće moguća. … Za razliku od znanosti i umjetnosti, bit uspjele karikature nije sadržana u tome da nam otkrije nešto novo, već se ona nalazi u prepoznavanju postojećeg kroz njegovo različito čitanje, novo i drugačije od propisanog i konvencionalnog. Činjenica da ona nije preslikavanje stvarnosti već njena tendenciozna interpretacija trajno određuje karikaturu kao društveni komentar.”
(Odlomak iz knjige „Karikatura i pokret“, Hrvatski filmski savez, Zagreb 2008.)
|