"...Društvo Savskih spasavalaca organiziralo je 1919. godine na Gospodarevićevu kupalištu izložbu karikatura Kleme Požgaj. Bili su izloženi portreti spasilaca, spašenih i poznatih posjetilaca kupališta. Izlošci bijahu obješeni kraj ogledala tak da je svaki mogel u špiglu usporediti sebe i karikaturu. Radovi Kleme Požgaj svidjeli su se profesoru Ljubi Babiću i on je predložil svojoj studentici izložbu u salonu "Urlich". Završivši 1920. Likovnu akademiju, Klema se posve posvetila portretnoj karikaturi, a salon "Urlich" povremenim izlaganjima karikatura. U Zagrebu je tih godina izlazilo desetak humorističkih listova na čelu sa legendarnim "Koprivama", a od Gospodarevićeva kupališta do aule Hrvatskog narodnog kazališta, bilo je moguće izlagati i objavljivati karikaturu. Risali su je ponajbolji hrvatski slikari. Amateri su škarama izradivali siluete posjetilaca..."

Jedna od prvih hrvatskih karikatura

Prije petnaest godina u prostorijama INA OKI-a u Ilici 17, sastali su se karikaturisti na inicijativnom sastanku, sa željom da osnuju udrugu, koja bi unapređivala i štitila slobodu stvaralaštva i djelovanja hrvatskih karikaturista i promicala hrvatsku karikaturu kod kuće i u svijetu. Kroz protekle godine HDK je organizirao niz skupnih i samostalnih izložbi članova članova Društva u zemlji, organizirao sudjelovanje članova HDK-a na međunarodnim izložbama, te organizirao međunarodni festival karikatura u Zagrebu i pomogao organizaciji takvih festivala u drugim gradovima. Kroz rad Društva povećao se broj naših sudjelovanja na festivalima u svijetu i što je najvažnije, povećao se i broj nagrada i priznanja, tako već niz godina hrvatska karikatura pripada vrhu svjetske karikature. Festivalska karikatura namijenjena izlaganju na izložbama postavlja pred autora dodatni zahtjev na likovnost i profesionalnost u izvebi, stavljajući tako taj segment rada u istu ravan s idejom, odnosno porukom.

Hrvatsko društvo karikaturista ima više od 100 članova, no i upućeniji poklonik karikature vjerojatno bi zastao u pokušaju da nabroji nekoliko domaćih autora, a sve bi se svelo na par imena čije radove susrećemo na stranicama dnevnog tiska. Ostali članovi Društva pojavljuju se u tjednim prilozima najvećim dnevnika, u tjednicima, listovima na lokalnoj razini, a neki crtaju samo za međunarodne i domaće festivale.

Već par godina HDK radi u prostorijama koje nam je dodijelio grad Zagreb, što omogućuje redovito okupljanje članova, razmjenu informacija, te redovit izlazak glasila Društva "Karika".

Od samog početka djelovanja HDK je imao priliku i čast sudjelovati u radu Federacije udruženja karikaturista Europe - FECO. Uz Belgiju, Nizozemsku i Englesku kao osnivače, hrvatski i makednonski karikaturisti suosnivači su federacije koja informira karikaturiste širom svijeta (ne samo Europe).

Galerija Fortezza u Klovićevim dvorima na Jezuitskom trgu 4 i Ulupuhova galerija u Tkalčevićevoj 14, karikaturistima su danas draga mjesta gdje mogu pokazati što znaju i ne znaju. Visoki profesionalizam, likovnu zrelost, angažiranost i naivni amaterizam. Hrvatsko društvo karikaturista zna okupiti te vrijednosti i ponosno reći: "Naši članovi su Hrvatsko ime prenijeli u najdalji Zemljin kutak i od sviju registriranih udruga najnagrađivaniji su autori na svjetskim izložbama karikature. Od deviznih prihoda državi uredno plaćaju poreze, a gdje god stignu rugaju se njenom nezasitnom apetitu.

Prisjećanje članova...

"Prije 16 godina organizirao sam izložbu jugoslavenske portretne karikature, u tadašnjem Centru za kulturu i informacije, u Preradovićevoj 5. Bio je to, kao i obično, veliki projekt u kojem mi je nesebično pomagala voditeljica Centra s još nekoliko zaposlenika. Sve je bilo dobro organizirano, čak smo tiskali i mali katalog, što u ona vremena i nije bilo tako lako. Na izložbi je bilo zastupljeno 12 karikaturista. Na žalost, kako to obično biva, možda zbog silnoga stresa ili prehlade, izložbu sam dočekao pod temperaturom i iscrpljen. Tada sam prvi put pomislio kako je teško potpuno sam preuzeti teret organiziranja takve izložbe. Nekako u isto vrijeme upoznao sam Senaida Serdarevića, Mladena Bašića, Srećka Puntarića, Zdenka Blažića i još neke kolege. U razgovoru sa Senom dotakao sam temu osnivanja Društava karikaturista, po uzoru na makedonsko društvo. Seno je odmah ideju prihvatio s velikim oduševljenjem. Prilikom jedne posjete Slavonskom Brodu susreli smo Aneta Vasilevskog i iznijeli mu naše ideje i planove. On nam je obećao pomoć oko organizacije i dao nam neke važne savjete neophodne za ostvarenje naseg cilja. Zahvaljujući prvenstveno Seni Serdareviću koji je svojom energijom i svojim zanosom animirao i ostale kolege, uspjeli smo osnovati Društvo koje i danas djeluje."