|
|
|
|
|
PETAR PISMESTROVIĆ: DVIJE IZLOŽBE U JEDNOM DANU
Mada se ne mogu žaliti da mi je izlagačka djelatnost slabija strana, ponekad prođe i godina dana da nemam ni jednu izložbu.
Ipak, nakupilo ih se, da sam i evidenciju izgubio. A eto ove godine, nakon zajedničke izložbe koja je održana u ožujku, s
mojim sinom Sinišom i kolegom iz Kleine Zeitunga Walterom Titzom u Köflachu, u Štajerskoj, pa one u Beogradu iz mjeseca
kolovoza, u studenom sam imao dvije izložbe u istom danu.
Foto: Hermann Weihs
Jedna je bila u sklopu proslave 70 godišnjice postojanja poznate klagenfurtske stolarske radionice za proizvodnju
namještaja obitelji Schellander, gdje smo istovremeno, moj sin Siniša i ja, uz izložbu, imali i promociju
zajedničkog kalendara za 2017. Kalendar je nastao na inicijativu Petera Schellandera i sadrži po šest mojih
i Sinišinih karikatura.
Druga izložba je bila moja autorska u manjem gradu Spittalu udaljenom oko 80 kilometara od Klagenfurta,
organizirana od strane entuzijasta skupljenih u udrugu Kultur.im.puls iz Seebodena, u sklopu programa:
„Umjetnost na radnom mjestu“. Na izložbi je prezentirano stotinjak portretnih i političkih karikatura.
Foto: Hermann Weihs
Problem je nastao kad sam saznao da se obije izložbe održavaju istoga dana to jest 11.11. a olakotna okolnost je
bila što je proslava u Klegenfurtu započela u 17 sati, dok je u Spittalu svečano otvorenje bilo predviđeno za 19 sati.
Program u Klegenfurtu se otegao, pa sam u pola sedam sa suprugom krenuo za Spittal. Zbog zastoja na cesti, put
koji se pređe za 40 tak minuta prešli smo za više od sata, pa smo u Spittal stigli petnaist minuta do osam sati.
Strpljivi posjetioci i ljubazni domaćini nisu se dali smesti, izvještavani o stanju na putu od strane našeg vodiča,
inače Spitalca, gosp. Sterniga, velikog ljubitelja karikature, koji je ujedno i najzaslužniji što sam već drugi
put izlagao u organizaciji iste udruge, čekali su strpljivo da se pojavimo. Uz odličnu jazz glazbu, vino i
zakusku, to im nije teško palo. Sutradan mi se gospodin Sternig ispričao što ničeg nije ostalo za jelo, jer
su posjetioci razgrabili sve prije nego smo mi došli.
Foto: Hermann Weihs
Završivši izložbu u Spittalu moja supruga i ja smo se, ovaj put bez vodiča, ali s puno peripetija, vratili u
Klagenfurt tek oko 23 sata, na još nedovršenu proslavu kod familije Schellander. A to što sam odlazeći iz
Spittala umjesto u Klagenfurt krenuo put Salzburga i to primijetio tek nakon 50 tak kilometra, i što me je
uz put snimio radar, kojih je u Austriji kao sitnih svetaca, nije mi pokvarilo užitak koji sam doživio
gledajući oduševljena lica posjetilaca mojih izložbi i moje kontakte s njima.
Foto: Hermann Weihs
Foto: Hermann Weihs
|