|
|
|
|
|
FELIX U GOSTIMA
KOD KRAPINSKOG PRAČOVJEKA
U Galeriji grada Krapine, u sklopu manifestacije “Noć krapinskog pračovjeka”, otvorena je izložba karikatura
“Felix u gostima”, Srećka Puntarića Felixa. Izložbu je otvorio gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović. Puntarić u
Galeriji grada Krapine gostuje po drugi puta, a nakon 20 godina. Predstavio se s 80 karikatura po vlastitom odabiru,
što je svojevrsni društveno – politički pregled protekla četiri desetljeća.
Iz knjige karikatura “VAŽNO JE NE SUDJELOVATI”, 1994.
Rođen je 1952. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i nekoliko godina radio
kao projektant. Prve karikature objavio je u humorističkom časopisu “Kerempuh 1975.” Od tog vremena pojavljuje
se u gotovo svim tadašnjim dnevnim i tjednim novinama. Prvu stalnu suradnju ostvario je u sportskom magazinu “SN
Revija”, a kasnije u “Sprintu”. U dnevnom listu “Vjesnik” surađivao je od 1986. U rubrici “Felix” u “Večernjem
listu” redovito izlazi od proljeća 1995. Surađuje također i s europskim humorističkim časopisima “Nebelspalter”
(Švicarska) i “Eulenspiegel” (Berlin – Njemačka). Sudjelovao je na gotovo svim kolektivnim svjetskim izložbama
i festivalima karikatura, gdje je osvojio tridesetak nagrada i priznanja.
Izložba u krapinskoj Galeriji ostaje otvorena do 20. kolovoza.
Otvorenju izložbe Srećko Puntarić - Felix u petak 16. lipnja u Gradskoj galeriji Krapina popratili su
članovi Gradskog puhačkog orkestra Krapina, polaznici Osnovne glazbe škole Krapina Marija, Josip i David
sa svojim profesorima.
Kako piše u predgovoru …” knjiga “Važno je ne sudjelovati” na svoj način obračunava s lažnim Coubertinima
današnjih dana ostavljajući nas na trenutke zbunjenima poput stonoge kad je upitate kojom se nogom odrazila u troskoku” …
Hrvoje Hitrec je o Srećku Puntariću i njegovim likovima napisao:
…Felix nije stvorio središnji lik, njegov se junak disperzira u stotine čovjekolikih i beskrajno smiješnih likova
koji su crtani tako da usprkos sličnosti nepogrješivo otkrivaju stanja, svojstva. Osjećaje jedinke i pripadnost
skupini koju predstavljaju, a ta je čarolija fascinantna jer praslika Puntarićeva lika djeluje kao da autor samome
sebi otežava posao - naime, ti čovječuljci neskladna tijela u stvari i nemaju glave nego samo rumeni i ogromni nos,
a nad njim oči koje bi pristajale vodozemcu, oči koje imaju vlastiti život i koje tek potpomognute govorom tijela i
rijetko vidljivim ustima - preuzimaju svu izražajnu dojmljivost crteža i humorni doživljaj cjeline. Smiješni, znači,
sami po sebi, što je vrlina nad vrlinama blistavoga karikaturista …
|