|
|
|
|
|
NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO:
BRANKO EFENDIĆ – EFI
Nagrada 'Slobodne Dalmacije' za životno djelo u području umjetnosti „Emanuel Vidović“ karikaturistu Branku Efendiću-Efiju.
Dnevna novina Slobodna Dalmacija, koja neprekidno izlazi još od 17. lipnja 1943. godine, tradicionalno dodjeljuje nagrade zaslužnim pojedincima na području umjetnosti, znanosti i novinarstva. Ove 2020. godine u lipnju, a na Dan Slobodne Dalmacije, prvi put je ta cijenjena nagrada, nakon što su se njome okitili brojni književnici, povjesničari, slikari, kipari, glumci, fotografi, povjesničari, teatrolozi, arhitekti… dodijeljena jednom - karikaturisti.
Nagradu za životno djelo u području umjetnosti „Emanuel Vidović“ dobio je Branko Efendić, karikaturistima poznatiji po nadimku - Efi, član Hrvatskog društva karikaturista od početka djelovanja društva, pa sve do 2012.godine.
Slika sa dodjele nagrade 'Slobodne Dalmacije' (Ovogodišnji laureati: prof.dr.sc. Dragan Ljutić, Abdulah Seferović, Anđelka Galić, Mateo Milković, Branko Efendić Efi i Damir Šarac
Stoga držimo da je ova cijenjena nagrada za umjetnost za životno djelo, dodijeljena jednom karikaturisti, ujedno i priznanje samoj karikaturi kao misaono-likovnoj disciplini, pa tako i svim našim karikaturistima, koji svakodnevno svojim crtežima i idejama pokušavaju kritikom i smijehom popraviti ovaj svijet.
U obrazloženju žirija za dodjelu nagrade Slobodne Dalmacije za 2020. godinu, Branku Efendiću- Efiju možemo pročitati:
Imajući uvid u cjelokupan pedesetogodišnji grafički opus karikatura Branka Efendića - Efija, može se ustvrditi kako je autor neosporno sljednik bogate kulturne baštine starije, zlatne generacije splitskih karikaturista prve polovine 20 vijeka, koji su dali snažan pečat Splitu svog vremena. Tada je tridesetak autora (većinom su to bili akademski slikari, predvođeni s 4 asa splitske karikature - Emanuelom Vidovićem, Antom Katunarićem, Virgilom Meneghello Dinčićem i Angjelom Uvodićem, a koji su bili i članovi legendarnog Stola mudraca na Pjaci u Caffe Troccoli) predstavljalo kulturnu savjest i avangardu grada, regulator i inicijator događanja u Splitu.
Možda nije slučajno da i ova Nagrada Slobodne Dalmacije za životno djelo na polju umjetnosti, dodijeljena Branku Efendiću, nosi ime - Emanuel Vidović.
Karikature Branka Efendića Efija nisu rugajuće ili ismijavajuće. Autor se kroz godine u svojim radovima dosljedno držao poruke – Ludere non laedere! (Šaliti se a ne vrijeđati!), koja je bila moto slavnog časopisa Duje Balavca. Efijeve karikature ne služe samo zabavi, najčešće su i žestoka kritika negativnih pojava u društvu.
Vrijednosti Efijevih radova kroz godine prepoznavali su članovi mnogobrojnih ocjenjivačkih sudova niza domaćih i stranih natječaja karikature, uredništava časopisa kao i selektori izložbi, tako da je teško i nabrojati koje su sve tiskovine objavljivale njegove karikature i kolaže, kako u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji tako i u inozemstvu: Slobodna Dalmacija - Pomet, Nedjeljna Dalmacija, Gdje, Tribina, Feral tribune, Berekin (Split), Cetinska vrila (Sinj), Vjesnik, Večernji list, Studio, Oko, Kerempuh (Zagreb), Glas Istre, Feferon (Koprivnica), Čvorak (Bjelovar), Brodski list (Slavonski Brod), Pavliha (Slovenija), Osmeh, Delo, Jež, Satirikon (Srbija), Godine nove, Humor, Osten (Makedonija), Diogen (Bosna i Hercegovina), Pardon, Punch (Velika Britanija), Pfeffer, Editions Ege, Eclats de rire, San blagu, Sexy humor i Eclats de crayons (Francuska), Edision EGE (Turska), Schwabische zeitung (Njemačka).
Svojim radovima sudjelovao je na brojnim natječajima i izložbama karikatura širom svijeta. Navedimo samo izložbe u Belgiji, Bugarskoj (Sofia, Gabrovo), Češkoj, Francuskoj, Grčkoj (Atena), Italiji (Marostica), Izraelu, Japanu, Koreji, Njemačkoj, Poljskoj, SSSR-u (Mosva), te bivšoj Jugoslaviji (Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Slovenija te Hrvatska).
Za svoje je karikature Efi u više navrata nagrađivan na natječajima za karikaturu na zadane teme: Novi sad, Bugarska, Ljubljana, Slavonski brod, Zagreb, Njemačka, Slavonski Brod, Bjelovar, Blato, Lastovo...
Efendićev je crtež naoko jednostavan, reduciran na bitno, ali originalan i uvijek prepoznatljiv. Teško je u nekoliko kroki poteza perom (Efi stvara perom i tušem, a ne mišem) oživiti sliku, prikazati karakter i mot, rekli bi - dušu čovjeka, ali njemu to uspijeva. Ako je to tako, onda je karikaturist Efi grafički doktor za mentalno zdravlje društva. Može se ustvrditi kako je Efendić svojim perom ponosno nastavio svijetlu splitsku tradiciju karikature do naših dana. A prva karikatura objavljena mu je baš u našoj Slobodnoj Dalmaciji, tamo neke davne…
Evo i nekoliko podataka iz Efijeve biografije:
Branko Efendić je rođen 1946. godine u Obrovcu Sinjskom. U Splitu je završio gimnaziju Ćiro Gamulin (nadimak Efi je iz tih gimnazijskih dana), a zatim Pedagošku akademiju - smjer likovne umjetnosti, te 1970. godine postaje nastavnik likovnog odgoja. Nakon akademije 23 godine je zaposlen u Cetinki iz Trilja. Radio je u odjelu reklame i propagande, gdje je otvorio ured za kreacije, te angažirao đake splitske škole Primijenjene umjetnosti na poslovima modelara i kreatora. Godinama je radio i u Njemačkoj, gdje je za Deutsche airways vršio nadzor izvedbe interijera aviona, služeći se njemačkim i francuskim jezikom.
Uz sve poslovne obveze koje je uredno i predano izvršavao, Branko Efendić - Efi stalno živi uz karikaturu i za humor.
Pedeset godina je crtao karikature, sudjelovao na natječajima karikature (u zemlji i inozemstvu), bio sudionik brojnih izložbi karikatura, radio kao član Ocjenjivačkih žirija natječaja karikature, bavio se ilustracijama knjiga i školskih udžbenika, oblikovao naslovnice knjiga. Posebna specijalnost Efiju su bile fotomontaže - kolaž tehnikom, a prije upotrebe računalnih foto programa.
Stalno je surađivao sa redakcijama splitskih časopisa i novina, kao član uredništva, urednik karikature, humora, i to: Gdje - list mladih 1969., Tribina - list omladine i studenata Dalmacije, Slobodne Dalmacije (Pomet) kroz godine, Nedjeljne Dalmacije, Berekina (od 1979. do 2002.), te Feral Tribuna.
Osmislio je, nacrtao i objavio na tisuće karikatura, koje su kroz godine objavljivane u mnogobrojnim domaćim i stranim listovima. Njegove radove nalazimo u nebrojenim katalozima domaćih i inozemnih natječaja za karikaturu, na kojima je Efi vrlo često bio nagrađivan, te su izlagani na brojnim izložbama širom svijeta.
Svoje znanje i kreativnost nesebično prenosi na mlađe generacije, pa 2009. godine u Knjižnici Marka Marulića Split, održava Malu školu karikature za najmlađe (uz kolege Žarka Luetića - Žara i Edu Šegvića - Hipija).
Branko Efendić-Efi, u mlađim danima (iz pera Žarka Luetića)
Zbog svoje dugogodišnje aktivne djelatnosti na polju karikature i humora, u više su navrata o njemu objavljeni tekstovi u novinama - u Slobodnoj i Nedjeljnoj Dalmaciji, Globusu. Njemački časopis Schwebishe Zeitung svrstava Efendićev rad u Izbor svjetske političke karikature.
Karikatura Branka Efendića Efija uvrštena je u Antologiju hrvatskog humora (peti svezak Ples smrti) Dubravka Horvatića (izdavač Društvo hrvatskih humorista 1975.).
Osim crtanja karikatura, svoj je grafički nerv iskazivao i ilustracijama brojnih knjiga (1994. - fra Aleksandar Ribičić: Bonace i nevere, 1999. - Germano Senjanović - Ćićo: US&A -19 karikatura, 2003. - Josip Balaško: Aforizmi -26 karikatura, 2003. - Puni krug - Kajo Gizdić, 2004. - Siniša Pavić - Kužini s ljubavlju - 37 karikatura, 2007. - Germano Senjanović – Ćićo: Evo me u posteju - 6 karikatura + skice, 2007. - Radna bilježnica iz Geografije Prozor u svijet 6 -6 kom, 2007. - Udžbenik iz Geografije Prozor u svijet 6 -6 kom, 2008. - Vlado Vurušić: Slaven Bilić : Priča o nogometu i rokenrolu, 2008., Petar Bokun: Rečnik-reči koje se ne usuđujete reći svom detetu-21 karikatura.
Branko Efendić - Efi danas je nemirni umirovljenik, čovjek slobodnog uma, i dalje aktivan na polju karikature, satire, humora. Zapisana je njegova definicija karikature - Prva ljubav bez miraza i hobi inspiriran lošim honorarima.
Držimo kako ova vrijedna nagrada za umjetnost dodijeljena jednom karikaturisti, može biti poticaj svima onima kojima je karikatura hobi, radost i veselje.
Edo Šegvić, Split, lipanj 2020.
|