Davne 1979. godine, nakon susreta s pokojnim Rudijem Stipkovićem - Stipom, kao brucoš na građevinskom fakultetu, dobio je svoju prvu portret karikaturu a nakon toga i poziv karikaturiste, koji pokušava zadržati i do danas.

Karikaturu shvaća kao spoj ideje i likovnosti. Smatra je talentom i darom kojeg treba radom razvijati. Zalaže se za to da karikatura ne smije ismijavati jedino istinu, a što je istina, svaki je čovjek dužan sam otkriti.

Karikature počeo objavljivati u Imotskoj krajini, nastavio u listu mladih MI, časopisu za književnost Ognjište, Samoborskim i Imotskim novinama.

Član je HDK od 2000. godine.