ISMET ICO VOLJEVICA (04.11.1922. – 30.10.2008.) Gotovo pola stoljeća njegov lik Grge bio je prepoznatljiv znak u javnom prostoru, znak koji je istodobno objedinio društvenu kritiku i crtačko umijeće. Sa svojim nezaboravnim nosom Grga je ispitivao granice društvene kritike u socijalističkom društvu koje je podizalo prag osjetljivosti za sve one javne pojave koje su imale Grginu recepciju i popularnost. Voljevica je rođen 4. studenoga 1922. u Mostaru. Gimnaziju je završio u Sarajevu te je započeo raditi u kinu “Dubrovnik” kako bi novčano podupirao roditelje. Kao ilegalac surađivao je s Narodnooslobodilačkim pokretom (NOP), a pred kraj rata uključio se u partizanske redove i ostao u jugoslavenskoj vojsci sve do 1947. kada je počeo studirati arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu. Još kao student surađivao je u Kerempuhu, i ondje tri godine objavljivao karikaturu “Grga Protokol”. Nakon rada u ovoj redakciji, Voljevica je radio u Globusu i Narodnom listu, a potom od 1957. u izdavačkoj kući Vjesnik, gdje je objavljivao Grgu ponajprije u Vjesnik, a potom od 1. lipnja 1962. u Večernjem listu. I u mirovini Voljevica je nastavio raditi, nastavio je crtati Grgu, ponajprije u Privrednom vjesniku gdje je dočekao formalnu mirovinu, i potom još u dvotjedniku za kulturu Vijenac. To se danas doima prirodno, ovaj Grgin preskok iz dnevnih novina u novine za kulturu. Ali, to je istodobno korak koji preslikava status ovoga lika u hrvatskoj kulturi. Kao predstavnik tzv. malog čovjeka - u vidu negdašnjeg člana Socijalističkog saveza, pa sve do aktualnog demokratskog glasača - Grga je postao prisniji sa svojim čitateljima od većine književnih, pa i filmskih junaka. Ustrajao je u svome sredovječnom obličju, zadržavajući šarm i opak jezik. “Kaišove” o Grgi čitali smo iz dana u dan s gorkim osmijehom, a njihova zbirka danas predstavlja povijest ovoga prostora sa svim njegovim turbulencijama i vjetrovima. Predstavlja jednu uvjerljivu sliku o vremenu i svima nama.

	Copyright © 2001-2018 Hrvatsko društvo karikaturista Design by MediaVektor