| | |
 |
   |
 |
|
|
BRANKO MEDAK (07.07.1940. – 07.01.2017.) Branko Medak se rodio 7.srpnja 1940.godine u Ivancu. U osnovnu školu išao je u Bjelovaru, a Školu za primijenjenu umjetnost i Pedagošku akademiju završio je u Zagrebu. Kao karikaturista osvojio je niz nagrada: "Polet" (1957) - 2. nagrada, "Polet" (1958) - 3. nagrada, "Polet" (1959) - 2. nagrada, Tolentino, Italija (1990) - specijalna nagrada, Foligno, Italija (1990) - specijalna nagrada, Sv.Ivan Zelina (1991) - specijalna nagrada, Sv.Ivan Zelina (1992) - 2. nagrada, Bjelovar (1993) - 3. nagrada, Bjelovar (1994) - 2. nagrada, Bjelovar (1996) - 3. nagrada, Bjelovar (1998) - zlatna vinska mušica … Medak je radio u enigmatskim časopisima, ilustrirao knjige, ali sigurno je najpoznatiji po svojoj „Martinjskoj mapi“ čiju unikatnost i nakon tri i pol desetljeća predstavljaju šaljive provokativne karikature sa seksi dogodovštinama vezanim uz vino i radnje u vinogradu i klijeti. Profesor Ivan Pinter u predgovoru Medakove knjige PO KAPI SE DAN POZNAJE je napisao: „ U startu i osnovi slikar, koji je neprijeporni talent prosipao 50-tih godina na mnogim stranicama kultnog časopisa Polet, u minulih pola stoljeća djeluje kao karikaturist i ilustrator. Njegove ilustracije nisu samo puka pratnja, nekakva likovna reduplikacija enigmatskih sadržaja. On radikalnije od očekivanog svojim likovnim angažmanom ulazi u teme i motive zagonetačkih i inih produkcija odmičući od svog likovnog izraza svaki stereotip, gradeći vazda nove pristupe, likovne senzacije, inovacije, začudne kreacije u kojima se iskri prepoznatljiva lucidnost uvijek nemirnog, nepomirljivog, a istovremeno dobrohotnog, blagog i humanog likovnog umjetnika Branka Medaka – Mede. Neka vam Medakova riznica likovnih ideja vrckave znakovitosti bude uvijek pri ruci, neka taj likovni vademekum preraste u oazu, dragu luku u kojoj se može ugodno i korisno odmoriti“. Medak je 2002. za sebe rekao „Nisam baš mogao poslužiti kao „maneken“ za dječju ishranu, jer sam rođen u najvećoj oskudici zemlje i žarištu rata. Iako se Zagorci rađaju s malom maturom, meni to nisu uvažili, tako sam osnovnu školu završio u Bjelovaru, a Školu za primijenjenu umjetnost i Pedagošku akademiju u Zagrebu. Karikaturom se bavim oko 50 godina, a 35 malo ozbiljnije (čitaj profesionalno, tj. honorarno). Da bi zaradio za plaćanje komunalija, do umirovljenja sam bio prosvjetni radnik. Što ćete, netko mora i od prosvjetarske mirovine živjeti“. 
|
 Copyright © 2001-2018 Hrvatsko društvo karikaturista Design by MediaVektor |