|
|
|
|
|
MLADEN BAŠIĆ
(1945. – 1997.)
Mladen Bašić Bibi rođen je 17. svibnja 1945. godine u Varaždinu, gdje je završio gimnaziju. Studirao je, te živio i radio u Zagrebu i Velikoj Gorici. Na pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1969.godine. Radio je najprije kao odvjetnički pripravnik, pa u osiguravajućem društvu Croatia, a zatim kao samostalni odvjetnik. Kako je znao reći, ujutro je radio i sakupljao inspiraciju, a poslijepodne crtao.
Od 1966. objavljivao je karikature u dnevnom i tjednom tisku. Bio je stalni suradnik "Večernjeg lista", "Vjesnika", "Ježa", "Pavlihe", "Feferona" časopisa "Danas", "Brodoloma", te "Pardona" u SR Njemačkoj. Sudjelovao je u uređivanju humorističkog časopisa "Paradoks" od 1967. do 1968. i "Kerempuha" od 1974. do 1976.godine. Bio je predsjednik Hrvatskog društva karikaturista od 1985. do 1988., te od 1991. do 1993. Početkom domovinskog rata Bašić je ispalio: Mi se borimo SNAJ-PEROM. To nije bila tek dosjetka. Godine 1991. učlanio se s ostalim hrvatskim karikaturistima, u Jedinicu hrvatskih umjetnika. Mladen Bašić umro je 31. prosinca 1997.godine u Zagrebu.
Samostalno je izlagao od 1977.godine. Priredio je tridesetak samostalnih izložbi, te redovito sudjelovao na važnijim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Mladen Bašić Bibi dobitnik je mnogih nagrada za karikaturu, među kojima ima veći broj međunarodnih (Bugarska, SSSR, Turska, Poljska). Kao sudionik i poticatelj bio je neposredno uronjen u sva karikaturistička događanja u Hrvatskoj, no dobro je poznavao i karikaturu u svijetu. Posebno je bio naklonjen engleskom humoru.
Osim crtežom i bojom, Bašić se poigravao i jezikom, doslovnim preslikom riječi ili pak maštovitim prizivima. Također, rado je bilježio svoja zapažanja konkretnih društvenih događanja, kao i općih ljudskih osobina, te je pisao o sebi i drugim karikaturistima, najčešće s humornom notom. Tekstove je objavljivao kao predgovore izložbama karikatura. Godine 1997. objavio je karikaturističku autobiografiju.
Mladen Bašić Bibi bio je neposredna, srdačna i gostoljubiva osoba. Njegova komunikacija odvijala se kroz smijeh. Uvijek je bio zaigran, pa je i govorom uvijek humorno izokretao verbalni materijal, kao što je i s perom nizao bezbroj varijacija određene teme. Crtao je iz čistog veselja, bez ikakve primisli o naknadnom značenju. Bio je to način njegovog življenja, poput disanja.
Bašićeva duhovna ostavština trag je njegovog života, odnosno gotovo kroničnog promišljanja o životu, koji je tako strastveni crtač otkrivao u bezbroj pojavnosti, a vrlo često u naoko običnim situacijama. Te neočekivane preobrazbe kroz pero, te izvrtanje bezazlenog u udarno, ustajalog u svježe, temeljno je svojstvo tog rođenog karikaturista.
Godine 2006. Guido Quien objavio je monografiju Mladen Bašić Bibi (izdavač POU Velika Gorica).
|